Dvije priče koje kruže Glasgowom

Najbolja stvar o Glasgowu je da bi nakon nuklearnog napada izgledao isto kao i sada – Billy Connolly, škotski glumac, muzičar i umjetnik.

Danima prije našeg leta vremenske prognoze davale su orkanski vjetar za Glasgow, pa je već bilo: kako ćemo sletit, hoćemo li uopće sletit, te ovo te ono… Ne pomažu tu niti moja uvjeravanja da će sve bit u redu, da piloti nisu budale, da ne postoji aerodrom kao ovaj naš u Čilipima, niti tako jaki vjetar kao bura, niti da popije čašicu dvije nekog alkohola…ništa. Ipak, let je bio super sve do petnestak minuta prije slijetanja. A onda – vjetar. Avion lijevo, avion desno, pa malo treska, počinje spuštanje. Kako se približava pisti, trešnja je sve manja, avion sve mirniji, i eto ga – sletjeli smo bez ikakvog problema. K’o ruka u rukavicu. A vjetar je bio toliko jak, da kad smo se zaustavili ispred zgrade, tako je njihao avion da to još nisam doživio.

a happy couple taking selfie on the street

 

Glasgowski aerodrom nije direktno povezan vlakom s gradom. Možete uzeti autobus ili taksi. Istina, vlak prolazi kroz obližnji Paisley, do kojeg također vozi bus, ali budući je centar Glasgowa svega dvadeset i koju minutu daleko, bolje direktno ići busom, kao što smo i mi uradili. Hotel Hampton by Hilton Glasgow Central, u kojem smo odsjeli, svega je 7-8 minuta pješice daleko od centralne željezničke stanice. Možda je malo nezgodno što je do hotela uzbrdica, ali je zato u povratku u centar nizbrdica. Hotel je vrlo dobar, recepcioneri su ljubazni, sobe su čiste i sasvim pristojno velike, baš kao i kupaonica. Jedina primjedba ide na kavu na doručku: dakle, nešto gore nismo u životu pili. To je neusporedivo sa bilo kakvom kavom, zapravo, uopće ne znam da li da to što smo pili tako zovemo – možda prije, vodica sa zrncima arome kave.

street with old house and pictures on its windows

a woman passing to the other side of the street with cars park on it

Glasgow je vrlo specifičan grad. Mislim na arhitekturu. Stoga nije čudo da je grad bio pozornica za toliko filmova – od ljubavnih drama do znanstvene fantastike. Dijelovi najvećeg škotskog grada, Anderston i Merchant City, sjeverno od rijeke Clyde su cijeli izgrađeni na brežuljcima, pa uzbrdica i nizbrdica ima k’o u priči. Visoke zgrade koje kao da sežu do samog neba, a ulice – ili duge i široke kao u američkim filmovima ili uske da ni auto ne može proći kroz njih. Ono što smo se uvjerili je da kiša može pasti svakog trenutka, baš kao što i sunce može zasjati punom snagom samo par minuta poslije. A jak vjetar je uistinu nešto što morate imati u vidu. Zato vjetrovku obavezno nositi sa sobom ili na sebi. Čas može biti prevruće, da biste se najradije skinuli u kratke rukave, a već slijedeći trenutak vam je neugodno u majici dugih rukava i vjetrovci zakopčanoj do vrata.

a car and buses in the middle of the downtown street

narrow street between high buildings

Ono što nas je iznenadilo je da još nigdje nismo vidjeli toliko mladih ljudi. Naprosto , morate se namučiti da pronađete lokal u kojem se nećete osjećati kao nečiji baka i djed. Tu mislim i na barove, i pubove, i restorane. Mi smo, eto, pronašli dva odlična mjesta. Znam, znam…nisu s tipičnom škotskom hranom, nisu zapravo uopće nimalo “scottish”, ali atmosfera je bila odlična. I definitvno nismo bili najstariji unutra. Dakle, za običan ručak ili večeru talijanski restaurant Mediterraneo u Ingram Street. Hrana je bila izvrsna, posluga fenomenalna, atmosfera super. A za odličan provod uz bavarske specijalitete, Bavaria Brauhaus u Bothwell Street. Ali, uistinu odličan provod – Paulaner pivo, slasne kobasice, pjesma, smijeh, krcato ljudi – tako da je sreća što smo pronašli slobodno mjesto (drugu večer smo, u zadnji tren, uletili ispred desetak ljudi koji su morali odustati zbog velike gužve).

beer and sausages and fries on the table

Primjetili smo da svaku večer ima nekoliko živih nastupa raznih bandova ili izvođača. Možda nama nisu poznati, ali takva muzička scena je stvarno impresivna. I najveće zvijezde dolaze u Glasgow, velika većina u The Hydro, a mi ovaj put nismo imali sreće s nekom takvom zvijezdom, pa smo odlučili pogledati The Rising, škotski Bruce Springsteen tribute band u Oran Moru (o čemu također možete pročitati ovdje).

an entertainer on the street plays pipes

Glasgow je rodni grad mnogih poznatih javnih osoba: glumaca, pjevača, muzičara, nogometaša, pjesnika, umjetnika, arhitekata… Od onih koje ja pratim i cijenim, to je svakako Sir Alex Ferguson, za mene najveći nogometni trener svih vremena. Odavde su još Kenny Dalglish, Alex McLeish, David Moyes, Andy Murray, pa Gerard Butler, Peter Capaldi, Tommy Flanagan, onda Jack Bruce, Mark Knopfler, Maggie Reilly, Angus i Malcolm Young, Donovan, a tu su i bandovi Franz Ferdinand, Simple Minds, Texas i Wet Wet Wet…i još uistinu mnogi. U Glasgow je još kao dijete preselio iz Engleske, te se počeo baviti komedijom, i nezaboravna polovica dua Stanlio i Olio (Laurel i Hardy) – Stan Laurel. Rod Stewart pak nije iz Glasgowa, ali kao velikog navijača Celtica, koji često prisustvuje utakmicama na Celtic parku, mogao bih ga ubaciti na ovu listu.

building and cars on the street

Kad smo već kod nogometa, vjerovatno svi znate da u Glasgowu postoje dva nogometna (nekad?) diva: Celtic Football Club (osnovan 06.11.1887. od strane Iraca u istočnom Glasgowu) i Rangers Football Club (osnovan u veljači 1872. u današnjem Kelvingrove Parku). Razlika navijača ova dva kluba je bila čisto religijska: za Celtic su navijali katolici, a za Rangers protestanti. Čak štoviše, prije dosta godina igrači pojedinog kluba nisu smjeli biti suprotne vjere. Tako je npr. prvi “katolički” kapetan u povijesti Rangersa bio Lorenzo Amoruso 1999. Boje Celtica su vodoravne zeleno-bijele pruge, a Rangersa plava. Rangersi se hvale da su klub koji je osvojio najviše trofeja na svijetu: 54 prvenstva, 33 škotska kupa, 27 liga kupova, te jedan Kup pobjednika kupova 1972. godine. Celticsi su osvojili “samo”: 49 prvenstava, 38 škotskih kupova, 17 liga kupova, te jedan Kup prvaka 1967.

badminton mural on the building

Glagow ima podzemnu željeznicu. Istina, ima samo jednu liniju koja kruži oko centra grada, ali dodiruje sve važne točke koje vam trebaju za obilazak. Treća je to podzemna željeznica po starini u Evropi, iza Londonske i one u Budimpešti. Imajte na umu da nedjeljom Subway prevozi putnike samo do 6 popodne. Pročitao sam negdje i priču kako na stanici Hillhead, mnogi koji kasnije navečer čekaju podzemnu, čuju misteriozni smijeh, zvižduk, pa i pjesmicu-dvije, kako odzvanjaju praznom platformom. Prekrasna dama je definitivno prijateljski nastrojen duh sa svojom zlatnom kosom koja joj prekriva lice. Svjedoci koji su je vidjeli svjedoče o auri sreće koja je obavija. Tako da se ne trebate bojati ako se i vama dogodi isto. Inače, odmah do izlaza s ove stanice nalazi se Ashton Lane. To je jedna kratka ulica (više prolaz) u kojoj su samo barovi i restorani, ali je svakako zanimljiva i vrijedi doći nešto popiti i pojesti.

narrow and short street with bars and restaurants

Sjeverno od Ashton Lanea je Oran Mor, a prekoputa ovog bara je botanički vrt u kojem možete odmoriti dušu i oči i noge. Južno od Ashton Lane je ulica Byres Road, u kojoj također ima dosta restorana i barova, a u blizini se nalazi Kelvingrove park i University of Glasgow, pa sve ovo skupa možete povezati u jedan lijepi poludnevni izlet.

the old castle and people walking along the street in front of it

Ashton Lane je jedna od dvije najpopularnije ulice Glasgowa. Druga je Buchanan Street, glavna shopping ulica u samom centru grada, s poznatim svjetskim brandovima i velikim robnim kućama, a nalazi se između Glasgow Central Station i Glasgow Queen Street (dvije glavne željezničke stanice).

city rush with old cars and new and old buildings

Kad ste već u Glasgowu, svakako prošetajte na Nekropolu. To je groblje u kojem počiva preko 250.000 duša, a s brežuljka se pruža veličanstven pogled na grad i glasgovsku katedralu (slično kao i Calton Hill u Edinburghu, o kojem možete pročitati ovdje). I o ovom mjestu postoji misteriozna priča; naime, 1954. godine, nekoliko noći zaredom, djeca iz gorbalskog naselja s južne strane Nekropole, su lutala grobljem sa oštrim štapićima i noževima, tražeći dva i kusur metra visokog vampira, kojeg su optužili za nestanak dvoje lokalne djece. Istina je, da zapravo, nijedno dijete nije nestalo, ali su pod utjecajem američkih stripova, poput “Priča iz Kripte”, koji su u to doba bili strašno popularni, djeca iskonstruirala svoju priču. Nakraju je priča imala takav učinak, da je 1955. donesen Zakon o djeci i mladima, koji je zabranio prodaju takvih časopisa i stripova maloljetnicima.

panorama of the church and the city from the hill

U Glasgowu se nalazi dvadeset muzeja i umjetničkih galerija s najvećom umjetničkom zbirkom u Europi – Dali, Van Gogh, Degas i Monet, svi su tu, a i svi su upadi besplatni, za razliku od Londona i Berlina. Glasgow je prepun lijepih trgova i galerija, trendi lokala koji nude hranu, piće i mnogo drugih razloga da ga zavolite. Grad je to koji živi sto na sat i u kakvom god raspoloženju bili, samo će vam potvrditi ispravnu odluku što ste došli ovdje.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript