Po čemu je sve Edinburgh drugi u Velikoj Britaniji

Edinburgh nije toliko grad, koliko način života… sumnjam da ću se ikada umoriti od istraživanja Edinburgha, bilo pješice bilo perom.Ian Rankin, škotski pisac kriminalističkih romana, poznat po seriji novela o inspektoru Rebusu.

Stigli smo vlakom iz Glasgowa u 10:25 ujutro. Kašnjenje od 20 minuta. Izašli smo u Princess Street. Dan je bio sunčan i vjetrovit. Krenuli smo desno prema Calton Hillu. Ulice su bile pune ljudi. Odjednom mi se pogled susreo sa Željeznim Vojvodom, Arthurom Wellesleyem, prvim Vojvodom od Wellingtona. Taj slavni vojskovođa je porazio Napoleona 1815. u bitci kraj Waterlooa, te je imao “najinteresantniji razgovor u životu”, kako je sam rekao, s Vice-admiralom Horatiom Nelsonom samo sedam tjedana prije njegove smrti u poznatoj Bitci kraj Trafalgara. Od 1852. godine stoji ispred Nacionalnog arhiva Škotske. Nadimak se ne odnosi na neki specifični događaj nego na njegovu dosljednu političku odlučnost. Bio je premijer u dva navrata.

the monument in front of the building

Uspevši se na Calton Hill, pružila nam se predivna slika Edinburgha, slika koju najčešće možete vidjeti kad ukucate ime ovog grada na internetu. U prvom planu to je uvijek Spomenik Dugaldu Stewartu, poznatom škotskom filozofu, a u daljini krovovi i stara tvrđava Edinburgh Castle. Na brežuljku su još astronomski opservatorij, Nelsonov spomenik, Portugalski top, spomenik Williamu Henryju Playfairu – jednom od najvećih škotskih arhitekata i dizajneru mnogih edinburgških građevina. Tu je još i Škotski Nacionalni spomenik, sagrađen u sjećanje na škotske vojnike i mornare poginule u Napoleonskim ratovima, kao i spomenik škotskom Parlamentu. U podnožju Calton Hilla su stara Kraljevska viša škola, znana i kao New Parliament House, zatim sjedište škotske vlade, spomenik Robertu Burnsu – škotskom pjesniku i liriku. Na kraju tu je još i 27 metara visok obelisk Political Martyrs’ Monument, izgrađen u sjećanje na petoricu političkih reformista krajem 18. i poćetkom 19. stoljeća. Jednom riječju Calton Hill je sjedište škotske državnosti ili, još uvijek, autonomnosti u odnosu na Britaniju. Najveći događaj na Calton Hillu je Beltane Fire Festival koji se održava 30. aprila svake godine.

a couple on the hill with a panorama of the town behind them

girls taking pictures on the meadow in front of the monument

Silaskom s Calton Hilla krenuli smo dugom Princess Street, u kojoj se nalaze trgovine poznatih brandova i robne kuće, prema Dean Villageu. Dean Village je nekadašnje selo, koje se nalazi sjeverozapadno, odmah do centra grada. Dean dolazi od riječi dene što znači “duboka dolina”. Više od 800 godina bio je centar mljevenja i proizvodnje brašna. U jednom razdoblju ovdje se nalazilo najmanje jedanaest mlinova pokretani jakim strujama Water of Leigha, rijeke koja protječe kroz Edinburgh. Šetajući među starim kućama imate uistinu osjećaj kao da ste na selu, negdje izvan velikog grada. U današnje doba, imati stan ili kuću u Dean Villageu je jednostavno stvar prestiža.

the old stone bridge over the river and the old church in the background

a man is taking photo of the square and the old houses

Pješačeći nazad prema centru grada, svratili smo u Vesta Restaurant & Bar, gdje smo naručili Mac ‘n cheese s gomiti pastom i kruhom sa češnjakom, te salatu s dimljenom patkom u narančinom dresingu s cherry rajčicama, graškom, salatom i orasima. Vrlo ukusno. Inače, Vesta je boginja ognjišta, doma i obitelji.

a woman is sitting in the cafe-bar by the window

Po izlasku, ulice su i dalje bile pune ljudi. Svakako, morate znati da je Edinburgh drugi najposjećeniji grad u Velikoj Britaniji, iza Londona i svake godine je sve posjećeniji. Budući nije (pre)veliki grad (465.000 stanovnika), gužve izgledaju još veće. Iako, da budem iskren, nakon ljetnih gužvi i prometnih kolapsa u mom Dubrovniku, sve ostale mi izgledaju smiješno. Svejedno, gradske vlasti razmatraju uvođenje “turističke takse”, prve u Britaniji, kao način da se nose sa sve većim gužvama.

the statues of a boy and a cow in the middle of the street with church and fortress in the background

U još jednoj stvari Edinburgh je drugi iza Londona, a to je broj restorana i barova po glavi stanovnika, te je također sjedište pet od dvanaest restorana s Michellinovim zvjezdicama u Škotskoj. Iako ga nismo probali, saznali smo da su škotsko nacionalno jelo sarmice od ovčjeg srca, jetre i pluća mljevenih s mirodijama, lukom i zobenom kašom i zovu se Haggis.

panorama of the old buildings and churches from the hill

Ono što su u drugim gradovima Costa ili Starbucks, to su u Edinburghu whisky barovi. Inače, whisky se piše u Škotskoj, a whiskey u Irskoj i u Americi (zahvaljujući brojnim Irskim doseljenicima). Inače, osnovna razlika je u tome što su škotski i američki whisky destilirani dvaput, dok je irski destiliran tri puta. Kad smo već kod whiskyja, najstarija destilerija u Irskoj je Bushmills, koja proizvodi od 1608. godine. U Škotskoj to je bila Littlemill od 1772. godine, ali više nije u pogonu. Od aktivnih destilerija u Škotskoj, najstarija je Glenturret od 1775. Škotska riječ za whisky je uisge beatha, a znači “voda života”, a izlet u Edinburgh ne bi bio pravi ako ne uzmete a dram – uzeti čašu whiskyja i ne nazdravite po domaći: Slainte!
Kad smo kod nazdravljanja, to možete učiniti i s pivom. U Edinburghu ima više od 700 pubova. Sve vrste piva su odlične i naprosto ne možete pogriješiti u koji god pub uđete.

advertisements in front of the caffe bars and the restaurants

Nekako uz pivo obično ide i nogomet, pa evo i tome par riječi. U Edinburghu postoje dva profesionalna nogometna kluba: Heart of Midlothian i Hibernian Football Club (“Hearts” i “Hibs”). Njihovo rivalstvo potječe još od 1870. Hibsi su zeleno-bijeli, dok su Heartsi kestenjasto-bijeli. Njihovi navijači uglavnom su podijeljeni zemljopisno – tko živi bliže kojem stadionu.
Postoji jedna velika razlika između James Bonda i mene. On je u stanju riješiti sve probleme.” Naravno, ovo su riječi prvog, i mnogima najboljeg, utjelovitelja James Bonda – Sir Thomas Sean Connerya. Poznati škotski glumac je rođen u Edinburghu, samo par minuta od centra grada u Fountainbridgeu. Connery je osvojio Oscara i snimio nekoliko uistinu odličnih filmova, te je jedan od najvatrenijih zagovaratelja škotske samostalnosti, te, kako sam kaže, nikad nije zaprljao hotelsku sobu ni uzimao droge. U jednom glasanju u The Sunday Heraldu je proglašen za Najvećeg živućeg Škota. A pričajući o poznatim Škotima, pada mi napamet i William Wallace, škotski vitez koji je bio jedan od glavnih vođa za vrijeme Prvog rata za škotsku nezavisnost. Danas je puno poznatiji kao lik kojeg je utjelovio Mel Gibson (inače podrijetlom Irac) u svom Hrabrom Srcu i zato pokupio pet Oscara.

man and woman with a sword and people around them on the street

Razmišljajući tako o alkoholu, nogometu i filmu, našli smo se u zapadnom dijelu parka podno Edinburgh Castlea, točnije u šetnici između starih grobova uokolo crkve St. Cuthberta. Prvotno je tu bilo groblje za djecu, poznato kao dječji brežuljak. Vremenom se širilo, pa danas ima impresivnih nadgrobnih spomenika. Prošavši vrata groblja izašli smo u gradski park, koji se proteže nekih 600 metara uzdužno, s Ross Fontanom i Ross Band Standom – malom arenom s pozornicom, koju su upravo pripremali za muzički događaj FLY Open Air Festival.

a view from the graveyard to the fortress on the hill

Edinburgh Castle je izglasan kao top atrakcija UK baštine, te je najisplativija škotska turistička atrakcija. Ovaj najpoznatiji škotski dvorac ima dugu povijest svog nastajanja. Najstariji dio dvorca, kapelica St. Margaret, datira iz dvanaestog stoljeća. Great Hall je podignut za vrijeme Jamesa IV oko 1510. Half Moon Battery, na istočnom kraju dvorca, krajem 16. stoljeća, a spomen na Škotski Nacionalni Rat nakon Prvog Svjetskog rata. U dvorcu su još Kamen Sudbine (moćan i drevan simbol Škotske monarhije, koji je svjedok okrunjenja mnogih kraljeva), Kruna s draguljima, One o’clock Gun (koji puca svaki dan u 13:00, osim nedjelje, Božića i Velikog petka),te Mons Meg (top koji ispaljuje kuglu od 150 kila na 3,2 kilometra, što je u 15. stoljeću bila najnovija riječ vojne tehnologije).

fortress with old buildings on the rock and the trees in front of it

a shop in the old building with people in front of it

Nakon skoro cjelodnevnog pješaćenja, svratili smo u Patiserie Valerie, u ulici George IV Bridge, na kavu i kolač.

a window of the patisserie with cakes and pastries in it

Šteta da smo planirali samo jednodnevni izlet u Edinburgh. Slijedeći put ćemo odsjesti ovdje, prošetat Starim gradom, Fountainbridgeom i gradskim parkovima, a posjetiti Aberdeen i Dundee. Hm, možda i Loch Ness. A do tada, Edinburgh ćemo čuvati u lijepom sjećanju.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript