Kako se izlet u Englesku pretvorio u avanturu (2)

-kako smo došli do ovdje pročitajte u prethodnom postu

Bilo je blizu ponoći i nikog nije bilo po ulicama Wolverhamptona. Kiša je rominjala, a Mario i ja smo se dali u trk s našim kuferima u rukama. Razlika u godinama je preočita. Zaludu moje trčanje tri-četiri puta tjedno. Odmaglio je ispred mene u par sekundi. Brittania Hotel se nalazi na križanju Lichfield ulice i Pipers Rowa. Stari viktorijanski hotel s drvenim podovima i sobama iz prošlog stoljeća. Ali, nekako, opet topao i nostalgičan. Lako mi je bilo zamisliti kako u neka davna vremena ovdje dolaze putnici i spavaju u sobi u kakvoj smo mi odsjeli. Bili smo toliko umorni da nam nisu smetali ni kreveti koji škripe, ni pod koji škripi, ni starinska banja, ni prekratka vrata ispod kojih dopire svjetlo iz hodnika… Samo smo legli i sklopili oči. Ne smijem zaboraviti spomenuti vrlo ljubazne recepcionere, koji su nam dali punjač za engleske utičnice, onaj s tri roga. I koji su nam sutradan dopustili da besplatno ostavimo naše stvari dok smo na utakmici.

Neugodan vjetar i kišica su nam poželjeli dobro nedjeljno jutro. Nakon što smo popili po caffe late i pojeli po dva croissanta od čokolade u obližnjem Costa Coffee, zaputili smo se polako prema centru grada, te prema jednom od kultnih engleskih stadiona, Molineux Stadium – domu FC Wolverhampton Wanderersa, ili kako ih svi zovu Wolvesa. Budući je utakmica bila u podne, dogovor je bio da se s Jerryjem, njegovim bratom i prijateljem, nađemo na tribini. (više o utakmici možete pročitati ovdje)

people walking on the sidewalks and the bus in the street

Grad je dobio ime po Lady Wulfruni, koja je osnovala grad 985. godine, a ime Wolverhampton znači Wulfrunin grad na brežuljku. Wolverhampton je nekad je bio trgovački grad, specijaliziran za trgovinu vunom. Danas se gospodarstvo grada bazira na inženjeringu općenito, a specifičan je po velikoj zrakoplovnoj industriji. Wolverhampton je bio prvi grad u Britaniji koji je postavio semafore 1927. na Princes Squareu. Iste te godine, Sunbeam automobili iz Wolverhamptona, postali su prvi automobili koji su dosegli brzinu od 320 kmh. Postoje dva Wolverhamptona. Jedan odgovara prevladavjućoj nacionalnoj slici dosadnog, nezanimljivog, neprivlačnog industrijskog grada bez ikakve vrijedne razlike od drugih sličnih gradova, osim nogometnog kluba. Drugi je onaj koji 260.000 Wulfruniansa (stanovnici Wolverhamptona) svakodnevno žive: grad s miljama zelenih predgrađa i raznih okolnih sela ili gradskih središta kao što su Penn, Tettenhall, Bilston ili Wednesfield.

the old church and trees in front of it

U međuvremenu i vrijeme se popravilo, pa smo iza utakmice svi otišli na ručak u bar originalnog imena The Moon Under Water. Kako to obično biva u Engleskoj nakon utakmice, svi pričaju samo o nogometu. Ako je rezultat dobar, kao što je to sad bio slučaj, svi s puno entuzijazma i sa srećom u očima pričaju o slijedećoj sezoni i ponovnom nastupu u (naj)višem rangu natjecanja. U onim drugim slučajevima, priča se s nekom lažnom nadom o nekim boljim nogometnim vremenima koja će sigurno jednom doći. Samo što ni’ko ne zna kad. Ali će doći…

bus and cars in the street and buildings around the street

Zajedno smo se ukrcali na vlak za London, a za desetak minuta smo se pozdravili, jer smo Mario i ja izašli na stanici Birmingham New Street. Birmingham – drugi grad po veličini u Engleskoj, jedini uz London iznad milijun stanovnika. 700 metara od stanice se nalazio naš Penta hotel. Bez imalo pretjerivanja mogu reći da je to jedan od najboljih hotela u kojima sam odsjeo. Novi hotel u novoj zgradi. Ulaz fenomenalan, recepcija u produžetku malog bara. Ispred stol za biljar, te 4-5 stolova za sjesti i popit piće. Cijeli prostor u staklu. Tako dobra atmosfera, uvijek bi netko sjedio i pio piće ili igrao biljar. Cure na recepciji ljubazne i prijateljski raspoložene. Na prvom katu besplatna velika igraona s Play stationima, pin ball fliperima i stolovima za biljar. Soba je bila čista, dovoljno prostrana za dvije osobe. Kupaonica isto tako.

Birmingham je jedan od onih skrivenih dragulja, za koji nikad ne biste pomislili: eh, moram tu svakako poći. Ali vjerujem da nakon što pročitate ovaj moj post, ipak odlučite posjetiti ovaj grad prepun umjetnosti, muzike, kulture i zabave. Uostalom, The New York Times je jednom prilikom svrstao Birmingham u top 20 mjesta za posjetiti. A s vlakom iz Londona stignete za sat i po.

gondolas in the canal and buildings all around

Peace Gardens je parkić koji okružuje toranj i zapadna vrata nekadašnje crkve St. Thomasa, kojoj je ostatak srušen u bombardiranju nacista 1940. a koji je danas uređen kao spomen na sve ubijene u ratnim sukobima. Nalazi se na putu od Penta hotela prema ulici Broad, koja je centar grada kad su u pitanju izlasci. Moj savjet je da prođete kroz The Cube zgradu, koja je, isto tako, zanimljivog arhitektonskog izričaja, na šetnicu pokraj Canal Old Linea. Prekrasan dio uz kanal, kojeg okružuju neobične nove zgrade, kao i stare zgrade i skladišta od crvene cigle. Tu su,naravno, i nezaobilazni barovi i restorani, a ispred u kanalu, brodice. Nekoliko uistinu prekrasnih mostova preko kanala ulješavaju ionako prelijepu sliku. Birmingham ima 56 kilometara kanala, što je više nego Venecija.

bridge over the river and people walk on the sidewalk

men are walking by the canal

U pubu The Figure of Eight u Broad Streetu smo jeli sva tri dana, i hrana je bila stvarno dobra. Izbor jela je velik i možete naručiti tipičnu englesku hranu, poput British steaka i kidney puddinga, a možete pojesti i pizzu ili burger. U pubu do ovog je O’Neills Broad Street, u kojem možete pogledati utakmicu na jednom od ekrana uz hladnu pivu i nachose ili slično.

Zanimljivo je da Birmingham ima jednu od najmlađih populacija u Europi sa skoro 40% stanovnika mlađih od 25 godina. Također ima pet univerziteta s preko 73.000 studenata. Možete zamisliti kakav je u gradu noćni život petkom i subotom. Brum, kako mu tepaju od milja, službeno ima 600 parkova i zelenih područja. A St. Chad katedralu je projektirao Sir Charles Barry, isti onaj arhitekt koji je projektirao Big Ben i Houses of Parliament u Londonu. Birminghamski muzeji i galerije posjeduju najveću svjetsku zbirku Prerafaelita, udruženja slikara nastalo 1848. u Londonu. Birmingham je i dom čokolade, u kojem je Cadbury’s proizvodi od 1824. Najviše Michellinovih restorana, izvan Londona, ima upravo u Birminghamu.

a man is walking in the middle of the street

Heavy Metal ima adresu u Birminghamu, jer tu su rođeni Black Sabbath, Judas Priest i Led Zeppelin, a ovaj grad je, također, rodni grad Duran Duran, Ozzy Osbournea i UB40. Hobbit i Gospodar Prstenova su inspirirani ljudima i mjestima u Birminghamu, jer on je bio rodni grad J.R.R. Tolkiena. U gradu se održava 50 festivala godišnje uključujući poznate folk, jazz, filmske i umjetničke festivale. Zaboravite Wimbledon, pravi dom tenisa je Birmingham, u kojem su prvi teniski mečevi odigrani krajem pedesetih godina 19. stoljeća.

a monument in front of the building

Birmingham, također, ima jedan od najvećih shopping centara u Europi, Bullring. Toliko je velik da se čovjek u njemu izgubi. Nalazi se odma do željezničke stanice New Street, i ja osobno nikad nisam bio u većem trgovačkom centru. Birmingham je treći grad za shopping općenito u UK.

the entrance in the shopping center and the statua of a bull in front of it

Sjeverno od Broad Streeta nalaze se Simfonijska dvorana, Gradska vijećnica, Victoria Square, Umjetnička galerija i muzej grada Birminghama, New Street… pa još malo dalje Cathedral Square, prekrasne šetnice uz kanale. Grad koji će vas jednostavno očarati.

statua in front of the old and new buildings

Naša petodnevna avantura, koja je obuhvatila četiri engleska grada, završila je u utorak uvečer, u Genting Areni blizu birminghamskog aerodroma, s koncertom Dua Lipe (sve o koncertu pročitajte ovdje), nakon čijeg je koncerta Mario izjavio: -Stari, sad mogu mirno umrijet. Naravno, samo se šalio. Bilo je to pet fantastičnih dana.

 

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript