Karlov grad iz bajke

Prag nikada ne dopušta da odete…ta draga slatka majčica ima oštre kandže. – Franz Kafka

Budući smo već kupili karte za koncert Smokiea u Tipsport Areni, te rezervirali hotel, kad nam je Smart Wing javio da otkazuju sve zimske letove iz Splita za Prag, te nam vratio već uplaćeni novac za karte, odlučili smo krenuti s autom na 2500 kilometara dalek put do Praga. Išli smo rutom preko Graza i Beča, a vratili smo se preko Českih Budejovica i Linza. Svakako, autoput od Brna do Praga je jedno od najgorih šoferskih iskustava koje sam do sada imao. “Tu rupa, tu jama” autocesta pri 130 km/h izgledala je kao prilično loš odabir. Jedino mi nije jasno što rade s novcem od vinjeta i zašto se ta češka žila kucavica ne sanira i omogući normalna vožnja onima koji je odaberu. Na kraju je put preko Linza, iako pola puta nije autocesta, ispao puno bolji, plus je još i kilometarski kraći.

The old bridge full of people and the city panorama.

Ulazeći u Prag, na putu ka hotelu, vozeći uz Vltavu prema Maloj Strani, prolazeći kraj praških mostova, sjetio sam se prve scene iz meni drage Nemoguće Misije s Tom Cruseom, koja počinje scenom u kojoj par šeta uz rijeku, a u pozadini na vrhu brijega, vidi se Katedrala Sv. Vita i Pražsky hrad, a potom i Karlov most, i kako sam već tad poželio posjetit tako prekrasan grad. Inače, u Pragu je snimano bezbroj filmova, a uz već spomenutu Mision: Impossible, kao najpoznatije bih još spomenuo Amadeus, Kafka, The Illusionist, Immortal Beloved,  Les Miserables, Running Scared i Casino Royale. Prag je u filmovima bio i zamjena za neke američke gradove pa ne čudi scena parkiranog Cadillaca ispred jednog lokala. Slika mi je baš onako totalno američka.

An old cadillac in front of the restaurant.

Boutique Hotel Constans smješten u staroj kući u Maloj Strani je jednostavno izvanredan. Kako nismo rezervirali parking, a mala garaža ne može primiti više od sedam auta, ljubazna recepcionerka dala je sve od sebe da nam pronađe što bliži parking. Soba nam je bila kraljevska, možda najbolja u kojoj smo odsjeli do sada. Izuzetno čista s velikom kupaonom, u kojoj su bili i tuš-kabina i kada, tako da se istovremeno možemo okupati, malim sobičkom u produžetku sobe sa stolom i stolicom i cafe-aparatom, soba je jednostavno odisala luksuzom vrijednim hotela s pet zvjezdica. A doručak je uistinu posebna priča. Fenomenalan, s velikim izborom svake vrste hrane koja vam padne na pamet, s tim da ono što nema među izloženom hranom, možete naručiti konobarima da vam spreme.

The old fashioned double bed in the room

Nakon što smo se smjestili u hotelu, pronašli smo restoran U Tri Housliček i stvarno smo imali dobar kasni ručak. Ali svakako, ono po čemu ćemo ga pamtiti, je ljubazni konobar koji se, nakon što sam mu platio račun od 920 Kruna (37€) i dao 50 Kruna tipa, vratio do stola i rekao da mu je žao ali da je 50 Kruna mali tip i da bi trebalo bit bar 100. Ono, kao, daj mi sto ili ne davaj ništa. To nam se nikada nije dogodilo, niti u jednom gradu, pa nam je ustvari ispalo prilično simpatično i smiješno. Dao sam mu 100 Kruna. U svakom slučaju, trebate znati da je preporučljivi tip 10% od ukupne cijene i to vrijedi uglavnom za sve restorane. U pubovima i cafe barovima, mislim da nema tog pravila, iako smo mi, nakon tog prvog iskustva, svima ostavljali tip. Svakako, Prag nije više tako jeftin kakvog ga neki pamte, ali je još uvijek dosta jeftiniji od npr. Dubrovnika.

Greenery in front of the restaurant's door.

Praški dvorac (Prašzky Hrad) je najveći dvorac na svijetu. 130 metara široki srednjovjekovni dvorac sa 70.000 četvornih metara zemljišta privlače 2 milijuna posjetitelja svake godine i tako se našao u knjizi Guinessovih svjetskih rekorda. Unutar dvorca se nalazi i Zlatna ulica u kojoj je jedno vrijeme živio i Franz Kafka, a koji je rođen na starogradskom trgu.

Town square with buildings and churches around.

Sculpture and a lady in front of it.

Spuštajući se od Hrada niz Nerudovu ulicu naletjeli smo na Waffle Point U Kajetana, gdje se kroz otvoreni prozor izloga moglo vidjeti mladu djevojku kako spravlja trdelnik – originalni češki slatkiš, tako da smo odlučili svratiti baš tu, i nismo se prevarili. Naručili smo fenomenalan trdelnik punjen vanilijom i bananom, te slanu verziju s mozzarelom, basilicom i cherry rajčicama. Budući je bilo izvrsno, svratili smo u ovaj lokal još jednom.

Girl is preparing food in the restaurant.

Prije nego prođete Karlovim mostom u Stari Grad, svakako se prvo popenjite na kulu (ulaz je 100 Kruna) s koje se pruža odličan pogled na sam most i cijeli grad, a potom se spustite ispod mosta, gdje je na jednom zidu prekrasan grafit, kao posveta svim zaljubljenima, koji ispod mosta, skrivajući se od znatiželjnih pogleda, uživaju  jedno u drugome.

An oldtimer is driving along the street full of people.

A graphite of a couple kissing each other on the wall.

Središte Starog Grada je starogradski trg s kulom sa satom (Pražsky orloj) i crkvom Majke Božje pred Tynom. Interesantna priča je baš s astronomskim satom. Prema legendi glavni mozak, koji stoji iza tog sata, je majstor Hanus Carolinum kojeg su gradske vlasti oslijepile nakon što je napravio sat, da ne bi napravio neki drugi sat u nekom drugom gradu, i tako napravio praški manje vrijednim. Majstor Hanus je tad zamolio svog šegrta da ga odvede do sata, te ga tako oštetio, da sat više nije mogao nitko popraviti. Naime, oni koji su pokušali, ili su umrli ili su poludjeli. U stvarnosti, sat nije bio vrlo pouzdan i često nije radio, unatoč opsežnim popravcima. Sadašnji izgled i rad sata, konačno je izveden 1948. godine, a posljednji veliki popravak se dogodio 1979. Svakog punog sata, tisuće ljudi stoji pod satom i čeka da, uz zvonjavu, izađu figure apostola kroz dva prozorčića iznad sata.

Thousands of people on the main city square.

Ne znam da li imate običaj gledati izloge dok ste u nekom gradu, ali Prag je, po mom mišljenju, pravi šampion u uređivanju izloga. Bezbroj uistinu prekrasnih izloga i ulaza u barove ili restaurante naprosto vas mame da uđete u svaki od njih. Naravno da za tako nešto nemate vremena, ali mi smo bili oduševljeni. Slikao sam nekolicinu njih, ali žao mi je da nemam toliko prostora da ih sve stavim u post, jer bi bilo preko 70 slika.

A bycicle rest on the wall between two store windows.

Prolazeći Karlovom ulicom, još jedna tipično američka scena nam je izmamila znatiželju. U izlogu Kafe Dama stajao je mladić obučen u crveni vestit, bijelu košulju s leptir mašnom, te pjevao i plesao s mikrofonom ispred usta, a izvana ga je snimao snimatelj stojeći na skalicama. Sve skupa je izgledalo tako šik i štosno, da smo se skupa s gomilom drugih ljudi zaustavili i pogledali tu točku. Ne znam da li je to bio neki poznati pjevač i snimao spot za neku svoju pjesmu ili je to bila samo neka reklama, ali ionako živom gradu, samo je pojačalo dojam glamura.

A man is singing and dancing in the window of the caffee bar while the other is shooting him with a camera.

Naravno, posjetili smo najpoznatiju i najstariju prašku pivnicu U Fleku, u Kremencovoj ulici, mjestu u kojem je osnovan Hajduk. Popili smo crno pivo koje se pravi u pivnici, jedino koje možete naručiti, pojeli po juhu od češnjaka i slasne kobasice s kiselim kupusom i kuhanim krumpirom. U punoj pivnici su svirala i pjevala dva harmonikaša i atmosfera je bila ugodna i opuštena. Na putu iz pivnice prema tramvajskoj stanici u Myslikovoj, naišli smo na čovjeka kako, držeći se za kišobran, visi sa žice iznad puta. A ispod njega ogromne gljive. Rad je to Davida Černyja, praškog kipara koji je napravio mnoge slično zanimljive skulpture, ne samo u Pragu.

Soup and beer on the table in the restaurant.

Sculpture of the man hanging on the wire in the street.

Gradski javni transport je odličan. Mi smo se služili tramvajem. I prvu večer, kad smo išli na koncert, i ostale dane. Možda su razmaci između stanica malo veći nego u ostalim gradovima u kojima smo se vozili tramvajem, pa ako slučajno izađete na pogrešnoj stanici, lakše je pričekati slijedeći tramvaj, nego se vraćati pješice ili hodati do određenog mjesta. Na svim stanicama imaju table s rasporedom vožnje i mjestom na kojem je dotična stanica. Karte vrijede za sve vrste prijevoza – tramvaj, metro i bus. A tramvaj nas je odveo i do rasplesane kuće (Tančici Dum), ili kako joj originalno dano ime Fred i Ginger,koja je pokazatelj kako, osim starina koje su ostavili naši pretci, i današnji umjetnici imaju ideja i znanja da uljepšaju grad svojim radom. Iako je, u početku, dobio negativnu reakciju javnosti i stručnjaka zbog ovakvog izgleda zgrade, zahvaljujući tadašnjem češkom predsjedniku Vaclavu Havelu, koji je upotpunosti podržao baš ovakav izgled zgrade, hrvatsko-češki arhitekt Vlado Milunić u suradnji s američko-kanadskim arhitektom Frank Gehryjem su 1996. završili svoj umjetnički rad, koji je danas jedan od zaštitnih simbola Praga.

A modern building and a tram in front of it.

Za popodnevnu kavu i ukusan kolač odabrali smo Pražsku Čokoladovu Manufakturu u Michalskoj ulici. Ugodna atmosfera, uz miris čokolade i odličan capuccino, te vrlo uslužne konobarice. Naravno, ako ne znate Češki, na svim mjestima možete komunicirati na Engleskom jeziku.

Interior of the nice coffee bar with empty chairs and tables.

Glavne shopping ulice su Na Prikope i Vaclavske Namesti, u kojima se nalaze poznati trgovački lanci, kao i robne kuće.

Shopping street full of people.

Božićni marketi također su raspoređeni na nekoliko mjesta, pa osim na starogradskom trgu podno gradskog zvonika, nalaze se isto tako u ulici Vaclavske Namesti, pa u Havelskoj ulici ili na trgu Male Namesti.

Christmas street market on the main city square surrounded by the old houses.

Christmas street market full of people.

Lutajući evropskim gradovima, nekako smo došli do spoznaje da su mjesta gdje svaki put bude dobro, irski pubovi. Možda jednostavno imamo sreće, ali tako je bilo i u Pragu s The Irish Timesom. Živa muzika dvoje mladih, vjerovatno studenata, na maloj binici i odlična atmosfera u prepunom pubu.

Two musicians are playing in the pub.

Vrijeme adventa u Pragu je izvrsno vrijeme za posjetiti Stari Grad. Ukrašeni i okićeni trgovi i ulice, izlozi i prilazi, onaj neki poseban feeling koji osjetite na svakom koraku. Stari Grad je idealan za ovo doba godine. Recimo, u Maloj strani ili Hradu, pogotovo kad se spusti večer, nemate takav osjećaj. Ulice i lokali su uglavnom pusti. Kao da se nalazite u nekom drugom gradu. Zato, mislim da je proljeće idealno doba godine za posjetiti Prag drugi put. Vjerujem da tada Petrinski parkovi, Hrad i podnožje s njegove sjeverne i istočne strane, Letenska Plan park i još dosta toga s druge strane Vltave izgledaju predivno, okupani zelenilom travnjaka i razlistalim i procvjetalim drvećem.

Girl is taking picture of the main city square with church and a Christmas tree next to her.

The old bridge and the churches and tower in the night.

Prag je nastao još 900. godine, ali prvih par stoljeća bio je običan mali gradić na čijem su se trgu odvijale sve važne i manje važne stvari u životu grada, a u međuvremenu je još dobio i dvorac na brežuljku s druge strane Vltave. Judithin most preko rijeke povezivao je taj dvorac s centrom grada. Međutim, 1346. godine Prag je, što bismo danas rekli, dobio na lotu, i to u liku Karla IV, kralja Bohemije, te prvog kralja Bohemije koji je ujedno postao i Car Rimskog Carstva, koji je odlučio da sjedište svoje vlasti prebaci u Prag. I tako je Prag od malog običnog grada postao treći grad po veličini u tadašnjoj Europi. Karlo IV je izgradio prvo sveučilište u Europi, Gotičku katedralu Sv. Vita, i na kraju umjesto Judithinog mosta, napravio je novi Karlov most. Prag je postao Zlatni Grad zahvaljujući Karlu. Nakon svih sretnih i manje sretnih razdoblja u povijesti, kako Praga, tako i Europe, i nakon možda najtežeg razdoblja, onog iza Drugog Svjetskog rata do 1989. godine, kad je grad venuo pod crnim oblakom ruskog komunizma, danas je Prag dočekao da bude ono što je oduvijek i bio: prekrasan živi grad, u kojem se čovjek  osjeća kao u bajci. Grad u kojem, u bilo kojem dijelu dana ili noći, možete upijati svu njegovu ljepotu lutajući predivnim ulicama i uživajući u njegovim brojnim barovima ili restaurantima. Grad koji je jednostavno zarobio naša srca na prvi dodir.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript