Nickelback – drugi najgori band devedesetih

Kako možemo zaspati kad znamo da je nešto pogrešno, mogli bismo nahraniti gladan svijet s onim što bacamo. Ali sve čemu služimo su prazne riječi koje uvijek imaju isti okus.Nickelback

Hm, da. I Marijana me pitala zašto?!! Gdje si našao Nickelback? Od svih dobrih bandova, i pjevačica, i pjevača. Paa, ne znam. Momci mi se uistinu sviđaju. Mislim, njihova muzika. Malo čvršći rock, a opet ne heavy metal ili tako nešto. I koncert su imali baš u vrijeme kad smo bili u Amsterdamu. Onda sam par sedmica prije puta malo više puštao Nickelback u autu i doma, pa je i Marijana rekla: nisu uopće loši. Možda baš bude dobar koncert.

Young people are playing video games in front of the concert hall
ulaz u dvoranu Ziggo Dome arene

2013. godine u magazinu The Rolling Stones proglašeni su drugim najgorim bandom devedesetih, te je i to bio jedan od ludih razloga da ih vidim uživo. Da li je moguće da jedan, po meni, tako dobar band toliko loše prolazi u javnom mijenju. Morao sam se u to osobno uvjeriti. Iako, istini na volju, u samom magazinu se ograđuju od tako visokog mjesta na listi najgorih sastava. Naime, bubnjar Black Keysa, Patrick Carney je dao izjavu da je rock’n’roll umro jer je ljudima u redu to što je Nickelback najveći rock band na svijetu, s čime im je ok ideja da najveći rock band na kraju uvijek ispadne sranje. Toliko je ta i slične izjave pogodila članove banda da su odustali od davanja većine interviewa, jer znali su da će polovina pitanja biti o tome kako ih svi mrze. A ako mislite da to nije baš tako, što biste rekli na slučaj s istočne obale Kanade iz 2016. gdje je lokalna policija, da bi odvratila vozače od vožnje u pijanom stanju, osim velike novčane kazne, dodala, kao bonus nagradu, slušanje cd-a Nickelbacka u policijskom autu na putu do policijske stanice, zaključivši da ako ste dovoljno blesavi da pijani sjednete za volan, onda su Chad i ekipa savršeni dar za vas. Ipak, unatoč odbojnosti prema bandu kao općeprihvaćenoj normi, Nickelback i dalje puni dvorane na turnejama, te su vrlo popularni, što dokazuje preko 50 milijuna prodanih albuma širom svijeta, pet albuma na prvom mjestu u Kanadi (što nije uspjelo ni takvim kanadskim zvijezdama poput Neil Younga ili Joni Mitchell), kao i podatak da ih je na koncertima širom svijeta gledalo više od osam milijuna ljudi.

The audience is waiting for the band to start playing.
odbrojavanje prije početka koncerta

Ziggo Arena u Amsterdamu nije bila rasprodana, ali atmosfera je bila vrlo dobra. Parter je bio skoro pun, tako da što se tiče skakanja, pljeskanja i plesanja nije bilo straha. Band je započeo koncert naslovnom pjesmom sa zadnjeg albuma Feed the Machine i odmah su pokazali da uistinu jesu dobar band. Sve je štimalo kako treba: bubnjevi, gitara, bas, vokal – vrhunski nastup, vrhunskog sastava pred raspoloženom publikom. Redali su se najveći hitovi banda poput Photograph, Lullaby, What Are You Waiting For, How You Remind Me… Najveći nedostatak je zasigurno odnos s publikom. Chad je pokušavao bit duhovit, ali mislim da mu to baš nije uspjevalo. Gledatelji su uglavnom ostali hladni na njegove duhovite dosjetke, ponekad bi baš i odužio, pa bi i atmosferu malo ohladio. Ali čim bi se vratili svirci, publika bi opet poludila.

The band is playing in front of the audience.

Nickelback je osnovan 1995. u gradu Hanna, Alberta u Kanadi. Glavni čovjek u bandu je Chad Kroeger, poznat po svojoj specifičnoj boji glasa, pa često sudjeluje u suradnji s drugim izvođačima. On je gitarist i glavni vokal. Band sačinjavaju još klavijaturist i prateći vokal Ryan Peake, te bubnjar Daniel Adair i Chadov brat Mike Kroeger na bas gitari. Zanimljivo je da je u prvoj postavi bubnjeve svirao prvi rođak braće Krueger, Brandon. Prvi album izdali su 1996. i zvao se Curb, a za njim je slijedio The State 1998. Tek treći album Silver Side Up donio je prvi hit single How You Remind Me koji je poharao svjetske top liste. Album je došao na prva mjesta u Kanadi, Irskoj, Austriji, Novom Zelandu i Velikoj Britaniji. Veliki uspjeh albuma donio je proboj i Chadu kao pjevaču. Tako je snimio pjesmu Hero s Josey Scottom za film Spider-man. Nakon slijedećeg albuma The Long Road, koji nije prošao tako dobro kao prethodni, stigao je album All the Right Reasons 2005. koji je ponovno je digao band na prva mjesta širom svijeta. S albuma je skinuto čak sedam singlica, od kojih su zasigurno najpoznatiji Photograph i Rockstar. Album nije dobro prošao kod kritičara, a jedna od najoštrijih kritika bila je upućena od starne novinarke The New York Timesa, koja je napisala da su stihovi pjesama s ovog albuma jedni od najgorih ikada napisanih na nekom rock albumu. Slijedili su albumi Dark Horse 2008. koji ponudio je čak osam singlica, pa Here And Now 2011, No Fixed Address 2014, te posljednji (za sada) Feed The Machine 2017. Zaključno, unatoč svim negativnim kritikama, sastav se i dalje dobro drži i gura naprijed. Njihov prijašnji stil okarakteriziran je kao grunge, a danas ih svrstavaju u post-grunge, hard rock, pop rock i alternative rock.

The band is playing in front of the audience.

25.06.2018. ponedjeljak, Ziggo Dom Amsterdam, 9.000 gledatelja, 20:17 – 22:20

Setlist

01. Feed The Machine

02. Woke Up This Morning

03. Photograph

04. Far Away

05. Something In You Mouth

06. Someday

07. Lullaby

08. Figured You Out

09. Song On Fire

10. What Are You Waiting For?

11. Million Miles An Hour

12. Rockstar

13. When We Stand Together

14. If Today Was Your Last Day

15. Animals

16. How You Remind Me

encore

17. Gotta Be Somebody

18. Savin’ Me

19. Burn It To the Ground

The band is playing in front of the audience.