Schladming-Dachstein – zašto su svi gore

Prve tri godine našeg odlaska na skijanje u Austriju, točnije u Flachau i Hinterglemm, iz nekog čudnog i neobjašnjivog razloga, išli smo putem preko Graza, pa dalje preko Schladminga. Tek kasnije smo ustvari shvatili da je puno kraći i jednostavniji put preko Ljubljane i Villacha. Sjećam se da svaki put kad bismo prošli cestom pokraj Schladminga ne bi bilo snijega, iako je to redovito bio početak siječnja, pa bi se čudom čudili kako skijaši u pancericama i sa skijama preko ramena hodaju po asfaltu i zemlji, a od snijega niti traga. I znam da smo govorili kako nikada nećemo ići na skijanje u ovo mjesto jer tu nikad nema snijega. Onako iz auta, niti staze nam nisu izgledale nešto posebno. Zapravo, primjetili bismo samo onu jednu koja vodi u samo mjesto, na kojoj se vozi noćna utrka Svjetskog kupa u slalomu svake godine krajem siječnja, pa bi to još više potvrdilo našu čvrstu odluku. Istina, znali smo za pjesmu Looka & Borna i tek nam onda nije bilo jasno zašto su “svi gore”.

An old building and the park in front of it.
Center of a small town.

Zapravo, da nisam veliki zaljubljenik u skijanje i da ne pratim utrke Svjetskog kupa, vjerovatno nikad ne bi došli u Schladming. Ali, jesam. I dobro da je tako. Naime, 2016. smo odlučili kupiti karte za noćnu utrku i krajem siječnja doći u Schladming. I nismo se prevarili. 50.000 navijača, simpatizera, celebrityja, sportskih funkcionera, zvijezda i zvjezdica sjatilo se u gradić od 6.600 stanovnika. I tako je svake godine od kada se vozi ova utrka u Schladmingu. Možete zamisliti kako je naručiti piće ili hranu u tih 7-8 sati. Jednostavno, nosi vas masa ljudi i ako uistinu niste ogromni zaljubljenik u skijaške utrke i hapenninge ovakve vrste, bolje da se taj dan ne nađete u Schladmingu. Na žalost svih domaćih navijača, Marcel Hirscher nije uspio pobjediti. U tome ga je preduhitrio Henrik Kristoffersen, a treće mjesto osvojio je Alexandr Khoroshilov. Moj favorit Felix Neureuther nije završio drugu vožnju. Naći se u tolikoj masi na padini sa strane slalomske staze, te doživjeti takvo navijanje, stvarno je nešto posebno. Istina je da ne vidite bogznašto od utrke, jer natjecatelji tolikom brzinom projure pokraj vas, ali doživljaj je jedinstven. Ustvari, tek tad shvatite koliko sporo skija jedan običan skijaš poput mene. A dok se sami spuštate niz padinu, imate osjećaj da jurite sto na sat.

Crowd in the main street of a small town.
Crowd around finish line at the ski run.

Skijalište Schladming-Dachstein nalazi se u sastavu Ski Amade, jedno je od pet područja tog sustava i jedino u Štajerskoj (Steiermark). Već sam pisao o Salzburger Sportweltu, Gasteinu i Grossarltalu, a ostaje nam još Hochkoenig u kojem do sada nismo bili. Schladming-Dachstein se u biti sastoji od dva dijela: ono što mi u svakidašnjem govoru zovemo Schladming čine četiri brda iznad Schladminga, te okolnih mjesta Haus in Ennstal i Pichl, a to su Planai, najpoznatije na kojem se i nalazi slalomska staza Svjetskog skijaškog kupa, te Hauser Kaibling, Hochwurzen i Reiteralm, na kojem se također ponekad voze slalomske utrke svjetskog kupa kao zamjene za one otkazane na drugim skijalištima. U njemu su održana dva Svjetska prvenstva u alpskim disciplinama 1982. i 2013. te dva puta Paraolimpijske igre 1993. i 2017.  Drugi dio ove regije je ledenjak Dachstein, koji se nalazi iznad mjesta Ramsau am Dachstein, a odmah prekoputa Schladminga, i koji je najniži i najmanji ledenjak u Austriji. Nalazi se na svega 2.700 m nadmorske visine i ima svega dvije vučnice i dvije sjedežnice, te 4 km staza.

A photo frame on the top of the mountain.
A sign on the top of the mountain.

Četiri brda iznad Schladminga su povezana žičarama i stazama, tako da možete skijati gdjegod želite, a ako ste u dobroj formi, možete povezati i do tri brda u jednom danu. Zapravo, možda biste mogli i sva četiri, ali tu dolazimo do najveće mane ovog skijališta, a to je transport. Po meni je nedopustivo, pa čak bih rekao i sramotno da 2019. godine, dva glavna prelaza (između Planaia i Hochwurzena, te Hochwurzena i Reiteralma) povezuju dvosjedežnice iz antikvarijata, a to je jedini način da pređete s jednog na drugo brdo. Ne mogu vjerovati da na tako skupi ski-pass još uvijek nisu zamijenjene te žičare. Da ne govorim da ako idete u Schladming u ožujku, kao mi ove godine, morate odskijati donje dijelove staze koji ne sliče na skijalište. U mjestu je temperatura bila sva tri dana +10, onda možete misliti na što su staze sličile. Da umjesto ovih starih dvosjedežnica prometuju gondole, mogli bi se spustiti njima. Sva skijališta koja posjetimo, iz sezone u sezonu, uvode nove gondole ili sjedežnice sa zaštitom od snijega i vjetra, ali to odgovorne ljude u Schladmingu izgleda nije briga. Istina, od slijedeće sezone 2019/20 bit će u pogonu najnovija gondola za 10 ljudi iz samog mjesta na vrh Planaia, ali to je sitan pomak ako se uzme da je veliki broj žičara na skijalištu starije od 20 godina.

Ski slopes in the Alps.
Skiers on the top of the mountain in front of the chairs in the snow.

Da ne budem samo kritičan, sve drugo je uistinu vrhunsko. Ipak, nije zaludu Schladming, uz Kitzbuehel i Soelden, najpoznatije austrijsko skijalište. Na svakom od četiri brda možete povezati spust sa samog vrha do dna. Na Reiteralmu povežete staze 1 i 1a koje u komadu davaju 5km ili 2,2a i 2b u iznosu od 4km. Hochwurzen ima staze 31 i 40 koje u komadu davaju stazu dugu 6 km (koja je ujedno i najdulja na cijelom skijalištu) ili 33 i 37 prema Schladmingu u iznosu 4,7km. Planai od vrha do dna, uključujući i cijelu stazu utrke za Svjetski kup, stazom 1 odskijate 4,5km ili 4,7km stazom br.2. I na kraju Hauser Kaibling nudi meni najdraži spust, s vrha stazom 1, pa dalje 2 i 2a uživancija od 4km ili stazama 4 i 1a još i duže, 4,3km.

A striker on the middle of a ski slope on the mountain.
Osebujan štrajkač na skijalištu.
Cable car in the mountain.

Kilometraža staza je slijedeća: Planai-Hochwurzen ima 58km staza (34% plavih, 60% crvenih, 6% crnih) u rasponu od 745m – 1906m n/v; Reiteralm ima 32km staza (40% plavih, 40% crvenih, 20% crnih) u rasponu od 765m – 1860m n/v; Hauser Kaibling ima 37km staza (56% plavih, 28% crvenih, 16% crnih) u rasponu od 750m – 2015m n/v. Sveukupno 127km staza.

Skier on the slope.
Ski lift in the mountain.

Kao i na ostalim skijalištima Ski Amade, i ovdje ima bezbroj koliba na stazama s uistinu izvrsnom hranom, čak štoviše, za razliku od Zell am Seea i Flachaua, gdje hamburgeri i slična hrana potiskuje sve više domaću austrijsku kuhinju, ovdje smo jeli izvrsnu austrijsku hranu, goveđe gulaše, divljač, fenomenalne krem juhe i fantastične Kaiserschmarrn. Izdvojio bih odličan Maerchenwiesenhuette (nadam se da ste uspjeli pročitati) i partyjaški Schafalm sa živom muzikom, odmah ispod izlaska iz gondole na Planaiu. Na Hauser Kaiblingu nam je najdraža Knapplhuett’n, također sa živom muzikom u rano poslijepodne, a nalazi se između sjedežnica Hoefi-express I i II. Na Reiteralmu smo uživali u Gasselhoeh’ Huette.

Ski huts full of people.
Ski hut surrounded by trees under snow.
Maerchenwiesenhuette

Sva tri puta smo imali odličan smještaj u Schladmingu. Ipak, izdvojio bih Hotel Garni Landhaus Trenkenbach. Topla preporuka svakome tko traži smještaj u Schladmingu. Domaćini ljubazni, srdačni i prijateljski raspoloženi. Ovako čist smještaj ne pamtim, sobe prostrane, odvojena banja od WCa, doručak odličan. Nalazi se svega tri minute od početne gondole za Planai i pet-šest minuta od pješačke zone u centru grada. A prekoputa hotela je i jedno od najpoznatijih mjesta za partyje i odličan restaurant Tenne, u kojem cijelu sezonu gostuju zvijezde schlager scene u Njemačkoj i Austriji, između ostalih i Olaf Henning, Antonia aus Tirol i nama najdraži i najsimpatičniji Mickie Krause. I ako niste ljubitelj ove vrste muzike, vjerujte mi da ćete se odlično zabaviti na nastupu ovog luckastog pjevača, koji je vjerovatno najpopularniji izvođač ove vrste muzike u  Njemačkoj. A to nije baš malo tržište.

A mountain's hotel and trees around it.
Party house full of people in the ski slope finish line.
Singer surrounded by crowd in the disco bar.
Mickie Krause u akciji

Od cool mjesta s dobrom atmosferom izdvojio bih još restaurant hotela Brunner u samom centru, u pješačkoj zoni. Uz dobru muziku koja potiho svira, sjediti za stolom tik do velikog prozora s pogledom na centar Schladminga, koji mijenja svoj izgled pod snježnim pahuljama, a umorni i gladni skijaši žure da pronađu neko mjesto za jelo. Neprocjenjivo. Prekoputa Brunnera nalazi se Hotel Landgraf sa svojim restaurantom i uistinu velikim izborom hrane, te sa velikim izborom odličnih kolača i torti.

People walk in the center of town covered by snow.

Na kraju, samo da napomenem, nemojte misliti kao mi na početku ovog posta. Ako do sada niste bili u Schladmingu, prvo slijedeće zimovanje iskoristite za posjet ovom mjestu. Siguran sam da se nećete razočarati. A i definitivno je jedno od bližih skijališta u Austriji. I da, nadam se da će čim prije one dvije dvosjedežnice zamijenit s nečim boljim i modernijim.