Pariz je ljubav, muzika i uživanje

Pariz je uvijek dobra idejaAudrey Hepburn

U početku, Bog je stvorio zemlju najljepšu od svih. Napunio ju je svim čudima i ljepotama ovog svijeta i nazvao je Francuska. Kako bi je stavio u ravnopravan položaj s drugim zemljama, odlučio je da je naseli ljudima – Francuzima. Iako bi po ovom citatu iz filma Viva la France čovjek pomislio kako su Francuzi grozni ljudi, naše iskustvo iz Pariza je sasvim suprotno. Ljubaznije stanovnike nekog grada još nigdje nismo sreli, a prošli smo na desetke gradova i mjesta u Evropi. Hiljadu merci i još hiljadu merci beaucoup – hvala lijepa, oprostite, izvolite, trebate li nešto, molim vas… sa smješkom i prijateljskim pogledom. Doslovno gdjegod se nađete – u restaurantu, baru, metrou, na ulici, u hotelu, apoteci… i doslovno svi s kojima stupite u bilo kakav kontakt, bio slučajan ili iz potrebe. I još jedna laž, koja se uvriježila kao činjenica, da Francuzi ne žele govoriti nijedan jezik osim Francuskog: mi ne znamo skoro pa niti jednu francusku riječ, tako da smo prisiljeni komunicirati na Engleskom, i nitko, ali baš nitko se nije oglušio na naše pitanje ili razgovor. Kad smo prvi put bili u Parizu, još tamo 2012. morao sam pronaći apoteku jer sam bio nahlađen i slab, i gospođa koja je radila u vrijeme kad smo mi ušli, na Engleskom jeziku mi je petnaestak minuta objašnjavala i nudila lijekove, dok nije pronašla pravi koji bi mi koristio.

Padlocks attached to the fence on the bridge with church in the background.
Pogled na Notre-Dame s mosta l’Archeveche
A view of the big city from the panorama spot.

Da imate vremena za posjetiti samo jednu atrakciju u Parizu, bez sumnje, mislim da bi svatko odabrao Eiffelov toranj. Zaštitni znak Pariza, koji je dobio ime po inžinjeru Gustaveu Eiffelu, čija je firma projektirala i izgradila toranj, bez kojega bi ovaj predivan grad bio nezamisliv, zapravo, u originalu nije bio predviđen za duži rok trajanja. Izgrađen je 1889. godine, a razlog je bio Svjetski sajam. Plan je bio da se nakon dvadeset godina sruši, međutim, kao što vidimo, i dan danas ponosno stoji na radost svih posjetitelja Pariza. Sitnica od 1.665 stepenica koje vode do vrha, predstavlja izazov za one fizički spremne. Za sve ostale postoji lift. Eiffelov toranj je najposjećeniji spomenik, za koji se plaća ulaz, na svijetu. Do sada ga je posjetilo više od 250.000.000 ljudi, a dnevni prosjek je 25.000 ljudi, pa se uvijek čeka poduži red da bi se popeli na njega.

People walk under the tall tower.
Eiffelov toranj iz parka Champ de Mars

Pariški vrtovi su prekrasno mjesto za odmor duše i tijela nakon dugih šetnja i razgledavanja grada. Jardin des Tuileries se nalazi između Louvrea i Place de la Concorde, osmišljen od Catherine de Medici 1564. godine kao vrt Palače Tuileries, a otvoren za javnost tek 1667. godine. Jardin du Luxembourg je kreiran 1612. godine od Marie de Medici za Palaču Luxembourg, a danas je u vlasništvu Francuskog Senata, koji ima sjednice u palači. Jardin des Plantes je glavni botanički vrt u Francuskoj, a od 1993. je kategoriziran kao nacionalni povijesni spomenik Francuske. Jardin des Champs-Elysees je javni park koji se proteže s obje strane Avenije Champs-Elysees. To je jedan od prvih parkova u Parizu, napravljen 1667. godine. Jardins du Trocadero nalazi se nasuprot Eiffelovog tornja, s druge strane Seine, a glavna značajka parka, nazvana Warsavska Fontana, je dugi bazen s površinom vode poput ogledala, s dvanaest fontana koji stvaraju stupove vode visoke 12 metara, te 24 manje fontane sa stupovima vode od 4 metra i deset vodenih lukova. Champ de Mars je park ispod Eiffelovog tornja.

People walk and run in the city park.
Jardin des Tuileries
A city park in front of the old building.
Jardin du Luxembourg
Roses and the meadow in front of the building.
Jardin des Plantes

Bois de Boulogne je uistinu ogroman park s mnoštvom atrakcija,a svakako jedna od najpoznatijih je muzej umjetnosti Fondation Louis-Vuitton, otvoren 2014. Zgradu je projektirao arhitekt Frank Gehry, a 2017. muzej je posjetilo više od 1.400.000 posjetitelja. U parku se nalaze još škola jahanja, rekreacijski centar, park s divljim životinjama i atrakcijama za mlade i djecu, golf teren, hipodrom i još mnogo toga. U Parizu postoji 421 park i vrt, pokrivajući 3.000 hektara površine i u njima se nalazi preko 250.000 stabala.

A modern building with a reflection in the water.
Fondation Louis-Vuitton u parku Bois de Boulogne

U Parizu postoji 6.100 ulica, a najkraća među njima je Rue des Degres, kratka samo 5,75 metara u 2. arrondissementu. Možda nećete puno propustiti ako je ne posjetite, no zato svakako prošetajte do druge kratke ulice Rue Cremieux. Prekrasna ulica, dugačka samo 144 metra, popločana i samo za pješake, s prekrasnim fasadama u veselim bojama, postala je u posljednje vrijeme vrlo popularna i u žiži javnosti. Naime, zbog velikog broja instagramera, koji se svakodnevno slikavaju u njoj, stanovnici su se pobunili zbog ometanja njihovog normalnog života. Osobno smo se uvjerili kako mladi ljudi stoje ili sjede ispred ulaznih vrata, ili naslonjeni na prozore okidaju selfije i grupno se slikavaju, ometajući ulaz i izlaz iz stanova. Da ne govorim o galami. Neki vlasnici su čak objesili žute trake ispred ulaznih vrata, te izvjesili znakove o zabrani slikavanje ispred njihovih domova.

A short street for the pedestrians surrounded by colorful buildings.
Rue Cremieux
A girl is photographed in front of door.
Slikavanje u Rue Cremieux

Tek petnaestak minuta pješice od Rue Cremieux, preko Place de la Bastille, nalazi se Place des Vosges (prvotno Place Royale), najstariji trg u Parizu, izgrađen 1612. godine, u Marais distriktu. Tokom 17. i 18. stoljeća bio je prestižno i vrlo skupo mjesto za stanovanje, pogotovo iz razloga što je ovaj distrikt bio špica za pariško plemstvo. Na sjevernoj strani ovog prekrasnog trga nalazi se slastičarna s izvanrednim makaronima, možda najboljim u Parizu. Ako imate sreće i nađete slobodan stol, nemojte odoljet iskušenju da probate neki. Ime ovog lokala je Carette, koji nosi ime po Jeanu i Madeleine Carette, paru koji je otvorio prvi takav lokal na Place du Trocadero 1927. godine. Osim odličnih makarona, možete također uživati u fenomenalnim okusima drugih kolača.

Small fountain in the city park.
Place des Vosges
Coffee, glasses of water and macarons on the table.
Makaroni u slastičarni Carette

U 5. arrondissementu nalazi se ulica Rue Mouffetard, jedna od najstarijih i najživljih ulica. U njoj se nalazi mnoštvo restauranata, trgovina, barova i tržnica na otvorenom. Ulični svirači začinjavaju cijeli doživljaj šetnje ovom ulicom, a mi smo svratili u japanski restaurant Edogawa i imali uistinu ukusan ručak.

A narrow street with lots of small stores and restaurants.
Rue Mouffetard
Street musicians in front of the church.
Ulični svirači u Rue Mouffetard

Odsjeli smo u ulici Rue des Mathurins, u hotelu Le Mathurin, koji je bio sasvim u redu. Vrlo čisto mjesto, s malim slatkim sobama i dovoljno velikim kupaonicama. Ionako smo u sobi samo prespavali. Međutim, ono što nam je bilo izvanredno je pivnica Le Greffulhe u istoj ovoj ulici, samo par minuta daleko od hotela, s najboljim tartar biftekom na talijanski način, koji smo ikada probali. Izuzetno simpatični konobari i barmeni i odlična atmosfera. U blizini hotela su i dvije najpoznatije robne kuće u Parizu: Printemps i Galeries Lafayette, obje s odličnim restoranima na ili pri vrhu zgrada s pogledom na cijeli grad.

A view panorama of the city.
Pogled s terase na krovu Galeries Lafayette
Food in the plate with glasses of wine.
Tartar biftek i čaša vina u Printempsu

Place du Tertre je umjetnička izložba pod otvorenim nebom na Montmartru. Živopisni slikarski štafelaji i umjetnici koji izrađuju i izlažu svoje radove, pomješani s prolaznicima i znatiželjnicima, uistinu je unikatan doživljaj. Uokolo trga nalazi se mnoštvo restorana i cafe-barova smještenih u zgradama iz 18. stoljeća, tako da cijeli trg vrvi od ljudi i života. Ovaj trg je stoljećima prije postanka dijelom Pariza, bio glavni trg srednjovjekovnog sela. Nedaleko trga nalazi se impozantna Basilique du Sacre-Coeur de Montmartre, visoka 83 metra, koja se nadvija nad cijelim Parizom kao zaštitnik ovog unikatnog grada. Njena gradnja počela je 1875. godine a završila je 1914. U podnožju Montmartrea nalazi se Moulin Rouge, poznati cabaret, koji je utemeljen i izgrađen 1889., a osim po istoimenom filmu, mjesto je poznato kao moderno rodno mjesto plesa can-can. A u podnožju bazlike Sacre-Coeur, s južne strane, nalazi se ulica Rue de Steinkerque, prepuna malih trgovinica majicama i nakitom, koje možete kupiti po vrlo povoljnoj cijeni, te barovima i restoranima. Svaku subotu u ranim jutarnjim satima, kamioni s robom prolaze ulicom kraj trgovina, a radnici uskaču i iskaču iz kamiona i dostavljaju robu, dok shoppingoholičari odmah navaljuju i pogađaju što bolju cijenu.

Artists exhibit their works on the city square.
Place du Tertre
A view of the church from the narrow street.
Basilique du Sacre-Coeur

Izašavši iz pariškog metroa u neočekivano toplu martovsku noć, među ulične zabavljače i neprepoznate umjetnike Latinske četvrti, slijedili smo svoje korake u prepunu Rue de la Huchette, jednu od najstarijih ulica uzduž Rive Gauche. Hodajući tom lijevom obalom Seine osjetio se dah pravog Pariza, onog umjetničkog i ekscentričnog, grada umjetnika, pisaca, filozofa i glumaca. Ulica Rue de la Huchette postoji još iz 13. stoljeća, i tad je prolazila uzduž zida koji je ograđivao vinograd, a od 17. stoljeća ulicu su obilježavale brojne taverne i zalogajnice u kojima se spravljalo meso (rotisseries). Iznenađenje koje nam je Eric priredio nalazilo se na broju 5. Ispred ulaza protezao se dugi red koji su stvorili ljudi čekajući da kupe karte. Iznad ulaza svjetlio je natpis Caveau de la Huchette. Jedan od najpoznatijih jazz clubova u Parizu. Iznenađenje je bilo potpuno i neprocjenjivo, spuštajući se uskim stepenicama dva kata ispod zemlje, u katakombe iz 16. stoljeća, staru kuću u kojoj su nekada davno zasjedali Templari, koja je kasnije bila hotel, a od 1946. jazz club. Nastupala su tu poznata imena u svijetu jazza i swinga, a prostor je unikatan. Uostalom, u njemu se snimala i jedna scena iz filma La La Land. Tu subotu uvečer nastupala je Mariannick Saint-Ceran, jazz pjevačica iz Madagascara u pratnji Remi Toulona na klaviru, Jean-Luc Arramya na kontrabasu i Vincenta Frade na bubnjevima. Ugođaj ovog nastupa upotpunio je i plesni podij ispred male bine, na kojem se cijelu večer plesalo.

A lighting sign in front of the building.
Crowded street in the night.
Rue de la Huchette
A band and a singer on the stage in the night bar.
Mariannick Saint-Ceran u Caveau de la Huchette

Rijetko u kojem gradu smo svaku večer dočekali ponoć na ulici, baru ili klubu. U Parizu to je nešto normalno i biti u hotelskoj sobi u to doba, pa da ne znam koliko pješačite danju, pravi je grijeh. Doživjeti kasnu noć u masi raspoloženih ljudi, turista i Parižana, uistinu je pravi osjećaj. Ili kako scena iz “Ponoć u Parizu” ide kad Adriana razmišlja naglas: -Nikad ne mogu odlučiti je li Pariz ljepši noću ili danju, a Gil joj odgovara: -Ne, ne možeš to izabrati. Mislim, mogu ti dati argument za oboje. Znaš, ponekad razmišljam, kako će netko jednom objaviti knjigu, ili naslikati sliku, ili skladati simfoniju, ili napraviti skulpturu koja će se natjecati s ovako sjajnim gradom. Ne, ne možeš. Jer pogledaš uokolo, i svaka ulica i bulevar, jedinstvena je forma i kad pomisliš da u hladnom, nasilnom, besmislenom svemiru u kojem Pariz postoji, ova svjetla… mislim daj, ništa se ne događa na Jupiteru ili Neptunu, ali iz tog dalekog svemira možeš vidjeti ova svjetla, kafiće, ljude kako piju i pjevaju. Ono što sigurno znamo, Pariz je središte svemira.

People walk along the street in the old part of the city.
Uličice Montmartrea
People play boules in the city center.
Kao u Dalmaciji – boćanje u centru Pariza

Naravno da je ovo samo mali dio onoga što čini Pariz. Grad svjetlosti ili grad ljubavi, kakogod ga nazivali, uistinu jest nešto posebno. Mislim da bi svi koji putuju, bar jednom u životu, trebali posjetiti Pariz. Samo što će se vjerovatno uhvatiti u paučinu njegove ljepote i teško će se iz nje osloboditi. Ili kako pjesma kaže: Pariz će uvijek biti Pariz, najljepši grad na Svijetu.