Düsseldorf – grad skulptura, parkova, barova i businessa

Odsjeli smo u hotelu NH Düsseldorf City, u dijelu grada Oberbilk, pokraj IHZ-Parka. Hotel je moderan i lijep kružnog oblika sa staklenim krovom i staklenim dizalima. Kako ovaj put nismo uzeli noćenje s doručkom, odmah ujutro smo krenuli u najbliži Bäckerei po vruće pecivo i caffe late. Došli smo na red i razmišljali naglas što da uzmemo, kad je prodavačica pitala: -Odakle ste vi? Nismo se toliko začudili na pitanju, jer ljudi s Balkana danas rade u svakoj državi i skoro svakom gradu koji smo posjetili, ali zato jest slijedeće obraćanje Marijani: -Jao, pa ja vas odnekle znam. Čekaj, čekaj… – Možda je znate s televizije, našalim se ja. – Može biti, kaže ona. -Ma pustite ga, Marijana će, zeza vas. Mislim da ste me zamijenili s nekim. – Ma, nisam, kaže ona, sigurno sam vas negdje vidjela. Rade, dođi ovamo da vidiš ovu ženu, odakle je znamo? Rade proviri kroz vrata male kuhinjice, i nezainteresirano pređe pogledom po Marijani. – Nikada je nisam vidio. Poslije smo u razgovoru saznali da je iz Herceg Novog, da tu radi već neko vrijeme i slijedeća tri jutra bi proćaskali par rečenica. Najsimpatičnije mi je bilo slijedeće jutro kad nas je pitala: – I kako vam se sviđa tu kod nas u  Düsseldorfu?

A couple is walking through the city park.
IHZ Park

Hotel se nalazi samo minutu pješice od U-Bahna, gradske podzemne željeznice, tako da ste u centru vrlo brzo. U Düsseldorfu trenutno prometuje 11 linija podzemne željeznice, a u planu je izgradnja još tri. Za grad od cca. 600.000 stanovnika to je odlična prijevozna razgranatost, još kad se pridodaju tramvaj i autobus, mobilnost po gradu je izvrsna. Düsseldorf je drugi grad po veličini u najmnogoljudnijoj njemačkoj saveznoj državi North Rhine-Westphalia, odmah iza Kölna.

A view to the city from the city tower.

Razlog zbog kojeg smo se uopće odlučili za posjet Düsseldorfu u proljeće, bio je Japanski dan, koji se svake godine u svibnju ili lipnju održava u ovom zanimljivom gradu. Naime, u Düsseldorfu živi najveća japanska zajednica u Njemačkoj, računa se da ih ima oko 11.000, a sam dan je najveći takav festival na svijetu. Svake godine Japanski dan privuče oko 750.000 posjetitelja, a Japanski konzulat u Njemačkoj je potvrdio da je 2007. godine bio rekordan posjet, kad je više od jednog milijuna posjetitelja došlo u Düsseldorf. Japanski dan obuhvaća japansku hranu i pića, japanske muzičare, uključujući svirače kota, zborove, te pop i rock bandove, kao i majstore borilačkih vještina. Na nekoliko mjesta možete se upoznati s japanskom kulturom, poput razlika u kimono-oblačenju, ili seminara o saku. Velika atrakcija je samurajski vojni kamp. Kasno uvečer se može pridružiti Bon plesu, a završetak Japanskog dana svake godine obilježi spektakuklaran vatromet. U svakom slučaju, neobičan i zanimljiv dan, kakav se ne može naći nigdje drugo, pa smo sretni što smo i mi bili dijelom tog šušura.

An empty stage on the crowded city square.
Carnival on the city promenade along the river.
A masquerade girl with the city in the background.

Düsseldorf je, kao rijetko koji grad, prepun restorana, caffe barova i ostalih razno-raznih ugostiteljskih objekata. U samom centru grada, u samo nekoliko ulica, nalazi ih se preko 300, pa je taj dio poznat kao “najduži bar na svijetu“. Od svih ulica s barovima i restoranima, mi smo odabrali dva koja nisu njemačka, baš kao što smo u Glasgowu jeli i pili u bavarskom i talijanskom. Odlične tapase jeli smo u Palito Latino u Berger strasse. Kasno popodnevno opuštanje pronašli smo u gužvovitoj Bolkerstrasse, a bar s odličnom atmosferom, te bijelim vinom i platom sa sirevima i pršutom zove se Café Madrid. Svakako, nemojte propustiti izvrsnu tortu od jagoda u slastičarni-restoranu Heinemann u Blumenstrasse. U prizemlju se nalazi konditorei s nekih sto vrsta torti i kolača, a na prvom katu je klasični restoran s dobrom hranom, u kojem možete popiti capuccino s nekom od slastica iz prizemlja.

Strawberry cakes and cups of coffee
Torte od jagoda u Heinmannu
People are having fun and drinks in crowded street bars.
Barovi u Berger Strasse
Street musicians entertain people that sitting in the surrounding bars
Bolkerstrasse

U svakom baru možete probati Altbier, domaće pivo po kojem je Düsseldorf poznat. Pivo sa sušenim voćem, pravljeno po starinskoj metodi pre-lager piva koje koristi topli kvasac s vrhunskom fermentacijom poput britanskih pale ale piva. Prvi put Altbier se spominje u 19. stoljeću kako bi se razlikovalo od ostalih pale piva u ostatku Njemačke. Postoji i nekoliko pivovara, koji proizvode ovo pivo, a mi preporučamo Uerige u centru grada, koji je uvijek prepun, pa se morate malo strpiti da nađete dobro mjesto za ispijanje ovog piva.

People are having fun and drinks in the crowded street bar.
Uerige

Na putu ka Rheinuferpromenade iz Uerigea, naići ćete na Alter Hafen, staru luku od koje je danas ostao samo stari brod privezan za kraj, a koja je nekad izgledala sasvim drugačije. Stara luka je danas odvojena zgradama od Rajne, a u jednoj od njih se nalazi Filmski muzej. Promenada uz Rajnu zove na obaveznu šetnju, koja za sunčanih dana podsjeća na rive u mediteranskim gradovima. Ona je napravljena tako da je cijelog dana u suncu. Od 1993. godine napravljen je tunel ispod ovog dijela grada, tako da je cijela promenada isključivo pješačka zona, a najupečatljivija slika je pogled uz Rajnu s mostom Rheinkniebrueck i tornjem Rheinturm. Inače, toranj je najviša građevina u Düsseldorfu, visoka 240 metara, s prekrasnom panoramom grada i okolice. Za sunčanih dana, s tornja se perfektno vide i neboderi Kölna.

An old ship in the old harbour.
Alter Hafen
A panorama of a town with a bridge and a tower in the foreground.
Pogled s Rheinuferpromenade

Toranj se nalazi u dijelu grada Medienhafen, nekadašnjoj luci koja je od 1990-ih pretvorena u modernu poslovnu četvrt za modne marke i medijske tvrtke, te restorane, barove i kino. U njoj se nalaze fenomenalne zgrade, arhitektonski neobične i vrlo zanimljive. Svakako najpoznatije su Neuer Zollhof, kompleks od tri zgrade izgrađene 1998, koje je dizajnirao američki arhitekt Frank O. Gehry, dobitnik mnogih arhitektonskih nagrada za dizajne zgrada, od kojih smo dvije nedavno imali priliku i sami vidjeti; Dancing House u Pragu, te Fondation Louis Vuitton u Parizu. Svoj doprinos ovom dijelu grada dali su i engleski arhitekt David Chipperfield s dizajnom Kaistrasse Studios, nizozemski arhitekt Jo Coenen s Dock office towerom, francuski arhitekt Claude Vasconi s poslovnom zgradom Grand Bateau, te engleski arhitekt William Alsop sa svojom zgradom u raznim bojama za hotelski lanac Melia Hotels – Innside Düsseldorf Hafen.

A wonderful city view from the city tower.
Pogled s Rheinturma na Medienhafen. U prvom planu su Neuer Zollhof zgrade.
A small port surrounded by the modern buildings.
Medienhafen

Glavna shopping ulica je Königsallee, ili kako joj lokalci tepaju “Kö”, u kojoj se mogu pronaći mnoge poznate luksuzne marke odjeće, a koja se proteže uz obje strane kanala Stadtgraben. U blizini ove ulice, nalaze se i shopping centri s bezbroj poznatih svjetskih robnih marki. Düsseldorf je modna prijestolnica Njemačke, budući je glavni kulturni centar za umjetnost i modnu scenu. Prva modna revija u Düsseldorfu održana je 1949. godine, a dva puta svake godine održava se event Voices of Fashion, kojeg posjećuju mnogi ljubitelji mode da bi pronašli najnovije modne proizvode.

People walking in the shopping street.
Königsallee

Düsseldorf je grad s mnogo parkova, a najpopularniji i najbliži centru je Hofgarten, koji je ujedno i najstariji javni park u Njemačkoj uređen još 1769. godine. Najstariji njegov dio je onaj istočni, između dvorca Jägerhof i fontane Jröner Jong. Nordpark s Japanskim vrtom, Rheinpark Golzheim, Zoopark, Wildpark Grafenberg s divljim životinjama, gradski park Volksgarten, Elbroichpark…samo su neki od parkova, koji za lijepog vremena nude uživanje i opuštanje ispod krošnji svojih stabala. Zatim, mnogi dvorci, muzeji, galerije – Düsseldorf je grad koji vam ne bi dosadio niti da ostanete cijeli tjedan. A mi to ovaj put jednostavno nismo mogli.

Sculptures in the city park.
Hofgarten

Po običaju stigli smo na aerodrom puno prije nego smo trebali. Kad smo došli na naš izlaz, samo je jedna cura sjedala u stolici. Sjeli smo dvije stolice od nje. Zadubio sam se u svoje misli, a Marijana je slušala priču koju je cura na engleskom jeziku govorila na mobitel. Zakasnila je na avion za Dubrovnik, pa je hvatala prvi slijedeći za Split, isti ovaj s kojim smo se mi vraćali. Trebali smo sletjeti u Split oko 7:30 uvečer, pa je govorila kako će autobusom u Dubrovnik. Govori meni Marijana cijelu priču i kako uopće nema autobus iz Splita za Dubrovnik uvečer, plus prvo mora doći do Splita s aerodroma u Kaštelima, i da će joj reći da može s nama s autom do Dubrovnika. Govorim da reče. A Marijana mi govori da ne zna, da što će cura misliti da smo neki luđaci ili još gore… mislim, ne poznamo je, još prisluškujemo  njen razgovor… Govorim ja, kako hoćeš, meni ne smeta. I na tome završi naš razgovor. Par sati kasnije, ulazimo u avion, sjedamo na naša mjesta, avion pun, do nas prazno mjesto. Kad evo iste one cure, sjeda kraj Marijane. Marijana me gurka, ne može vjerovat. I šapće mi: – Ovo je sudbina. Reći ću joj! -Ma, reci, govorim joj. Prođe cijeli let, a Marijana joj opet ništa ne reče. Sletimo u Kaštela na aerodrom, izlazimo iz aviona, uđemo u autobus do aerodromske zgrade, i točno baš do nas – ona. I tako započne razgovor, zove se Phoebe, ima 20 godina i dolazi iz Amerike, putuje po Europi, a u Dubrovniku se treba naći s prijateljicom iz Praga. Bila je oduševljena pozivom da je povezemo. U autu smo još pričali o Bruceu, rock’n’rollu, filmovima, studiranju… Bila je zahvalna do neba na prijevozu, iskrcali smo je na Pilama i pokazali joj put do apartmana. Učinili smo dobro djelo i bili smo presretni. A Phoebe nam je ostavila svoj broj ako ikada dođemo u USA, da joj se obavezno javimo…